Novaka Đokovića šokantno je izbacio Aleksej Popirin u trećem kolu US Opena, što je izazvalo brojne kritike koje ima.
Još jedan koji je odlučio progovoriti je britanski novinar Matthew Lambert, koji se obrušio na Đokovića u članku objavljenom u Daily Mailu. Pokušao je biti duhovit rekavši da je Novakova vladavina gotova, ali je li uspio? Veliko je pitanje.
Samo 24 sata nakon što su svrgnuli princa Karlosa, svrgnut je kralj Novak. Amerika nije bila ovako nepristojna prema kraljevskim obiteljima otkako su nam dali čizmu 1776. godine. S braniteljem naslova koji je ispao u trećem kolu, a šokirao ga je Aleksej Popirin, ovogodišnji US Open iznenada se čini otvorenim.
Često je tako ovdje u New Yorku. Igrači na posljednji Grand Slam sezone dolaze sa svih strana iza sebe ostavivši razna stanja iscrpljenosti i općenito dosta zanemarivanja – istaknuo je Lambert.
Đoković je bio sjena onoga što je bio i dopušteno mu je da se suoči s protivnikom koji ga je poslao na rub u finalu Australia Opena i na Wimbledonu ove godine.
U istom tekstu je navedeno i da je Đoković, baš kao i Alcaraz, svu svoju pažnju usmjerio na Olimpijske igre, te da je zbog toga doživio neuspjeh u New Yorku.
Jeste li ikada pomislili koliko malo razumijemo snove? Tisućama godina snovi fasciniraju ljude, a i danas su uz sav znanstveni napredak među najdubljim enigmama ljudskog uma. Jedan od ovih primamljivih aspekata je da svaka osoba može zaboraviti oko 95% svog sna odmah nakon buđenja. Što objašnjava ovo?
Jedan od čimbenika koji pridonosi je da je tijekom REM faze spavanja moždana aktivnost odgovorna za većinu snova također značajno smanjena, što smanjuje aktivnost dijela mozga koji je odgovoran za pamćenje. Mnogi su snovi puni simbola i metafora, što dodatno podiže njihovu složenost i čini ih vrlo teškima za shvatiti. Dominantna tema – na primjer, pad u snu – mogao bi biti osjećaj gubitka kontrole u budnom životu.
Štoviše, neki znanstvenici sugeriraju da snovi služe kao mehanizam našem mozgu za obradu informacija i emocija koje doživljavamo tijekom dana. Također je zanimljivo primijetiti da ljudi koji su slijepi od rođenja također imaju snove, ali uglavnom su to snovi u zvukovima, mirisima, taktilnim senzacijama i emocijama. Zanimljiva stvar u vezi sa snovima je da iako ih sada većina ljudi doživljava u boji, to nije uvijek bio slučaj.
Jedna takva teorija, koja datira još iz studija iz 1940-ih i 1950-ih, bila je da je većina pojedinaca u to vrijeme sanjala crno-bijelo – fenomen koji je snažno povezan s prodorom crno-bijele televizije. Suprotno tome, u današnje doba, kada je boja ključni aspekt naših svakodnevnih iskustava, većina ljudi sanja u vrlo šarenim nijansama i nijansama.
