Bora Đorđević je zbog lošeg zdravstvenog stanja primljen u bolnicu u Sloveniji gdje već godinama živi sa suprugom.
Frontmen grupe “Riblja čorba” hospitaliziran je zbog komplikacija izazvanih kroničnom opstruktivnom plućnom bolešću; sada se oglasio njegov menadžer Bane Obradović.
“Borino stanje je nepromijenjeno, intubiran je. Nije imao intervencija, u bolnici je.
Pluća su mu i dalje jako loša. Svi se nadamo najboljem”, rekao je Bane koji je Boru posjetio zajedno sa suprugom Dubravkom u bolnici.
Osim toga, za domaće medije oglasio se i Gale, blizak Kerberov prijatelj, koji je otkrio informacije koje je dobio od Baneta Obradovića, menadžera grupe “Riblja čorba”.
Danas smo razgovarali s njegovim menadžerom. Bora nije dobar, stvarno loš. Ne bih previše ulazio u to, ne vidim ga da će se vratiti.
Sjajan borac, iako smo ja i on dobri prijatelji, on je stvarno sjajan borac, ali momak do kojeg ne mogu doći, stvarno je bolestan, u bolnici je u sobi nema pozitivnih osjećaja koje će to promijeniti van dobro – rekao je Gale
Ima li tužnije stvari, ako majka sahrani svoje dijete? Ništa se ne može mjeriti s tom tugom na ovoj zemlji ako se neka djeca rode od majke i kasnije umiru jedno za drugim. U epizodi „Životne priče“ Milena Simić podijelila je svoja iskustva sa Glavičicama.
Napomenula je da bi, da je znala kakav će je život čekati u ovom selu, odlučila ne doći jer nikada ne možeš biti tako siguran u budućnost. “I mo Milan andiko tika, zvino sve je bilo lijepo vakaita kukuru – bio je kolovoz. Asi saka pamwezi 24 kuona 1999, ndakabata mwana vandakaita zita rangu Vasa varume”, rambai makadzidza Milena. “Ovo je bistra beba i akawana pakutanga kuwirirana, hakuna kusasvika
Tog tragičnog 31. srpnja izgubili smo ga. Bilo je ujutro; moj muž se spremao na posao. Vasa bi se svaki dan budio u pola šest. Istog jutra mi je rekao da će ga odvesti u Zvornik, pa sam nedugo nakon toga ustala da započnem svoju jutarnju rutinu. Komšije su otišle po pomoć…, onda su saznali da ga više nema”, Milenin glas prolomio se u plač, “kaže da je tada odbio obdukciju jer je dijete premalo, a sada smatra da je to bila velika greška. “Cijeli moj svijet se srušio. Više nema želje za životom.”
Tijekom ukopa, moj muž i ja smo se oslanjali na svakoga za podršku. 2003. sam saznala da sam ponovno trudna s drugim djetetom. Pitala sam liječnika nekoliko puta o mogućnosti testiranja svega i hoće li se ista situacija ponoviti, ali sam nastavila ići na kontrole kada sam pitala doktora mogu li se napraviti daljnje genetske pretrage, rekao mi je da to treba učiniti prije trudnoća.
Budući da je trudnoća već bila poodmakla i više nije bilo mogućnosti, Mladena sam na svijet poželjela 20. rujna 2003. godine. Milena je rekla da je beba prvih 20 dana života izgledala dobro. Poslije je primijetila promjenu boje njegove kože u još gore blijedo; zato je shvatila da nešto nije u redu s njezinim djetetom. Kasnije su Mladena odveli liječniku koji je konstatirao da je u lošem zdravstvenom stanju i da mu je potrebna intenzivna njega.
Tek nakon 10 dana u bolnici rekli su im da je beba dobro i da je mogu odvesti kući. Ali kad je napunio dva mjeseca, opet se razbolio… “Poslije toga sam ga doživljavao sve gore. Išli smo oboje u Tiršovu, gdje sam s njim proveo 10 dana u bolnici.
Napravili su još pretraga i rekli nam da se vratimo na magnetsku rezonancu za par dana. U to vrijeme nisam imao detalja o njegovoj dijagnozi, jedno jutro smo se probudili i pronašli ga mrtvog u krevetu. Zaklela sam se da više nikada neću roditi dijete, kaže Milena dok razmišlja o drugačijim planovima za budućnost koje je imala za njih.
