Život pjevača Ivana Gavrilovića bio je pun turbulencija i fascinacija, osobito u vrijeme kada se uzdigao u jednu od najistaknutijih figura dance glazbe u zemlji.
U tom je razdoblju Ivanova pozornica bila naelektrizirana, osvajao je publiku svakom pjesmom koju je izvodio, a koje su odmah postajale hitovi i puštale se na svim društvenim okupljanjima. Kako se rado prisjeća, bilo je to vrijeme kada je istinski prigrlio život punim plućima.
Ivan je jednom prilikom izrazio nevjericu u tvrdnju da se glazba devedesetih povezuje s ratom, ocijenivši to najgluplijom idejom. Umjesto toga, naglasio je kako te pjesme pružaju bijeg od nemira, jer se svi okupljaju na mjestima poput ‘Zvezde’ ili ‘Soul fooda’. Ta su mjesta njegovala snažan osjećaj zajedništva, gdje su pojedinci podržavali jedni druge u pokušajima pisanja pjesama.
Bilo je doista izvanredno. Nakon ovih druženja prevladao je osjećaj druženja. Svi su se osjećali povezani i motivirali su jedni druge da rade bržim tempom, ne ostavljajući mjesta samozadovoljstvu. Konkurencija je bila žestoka, a svaki pjevač borio se za financijski uspjeh.
Tijekom devedesetih Gavrilović je imao priliku surađivati s raznim poznatim osobama, a otvoreno priznaje da je jedan od najupečatljivijih aspekata tog razdoblja njegov susret sa Željkom Ražnatovićem Arkanom.
Tijekom tog određenog razdoblja nisam nailazio na poteškoće s dominantnim kriminalnim osobama koje su vladale regijom; iskazivali su mi poštovanje. Željko Šašić i ja pomogli smo Ceci za povratničke nastupe. Ona je tada bila u vezi s Arkanom i upravo smo u njihovom braku imali prilike da nastupamo u Pioniru i na Tašmajdanu. Arkan, velika ličnost tog doba, uputio nam je poziv i predložio dogovor na obostranu korist. Predložio je: “Hajde da se dogovorimo.
Ceca planira povratnički koncert, a pošto ste vas dvoje trenutno jako popularni, da vas predstavim kao specijalne goste kako biste privukli što veću publiku.” Ceca je upravo izdala izvanredan album pod nazivom ‘Kukavica’ i sve se odvijalo sjajno. Odaziv u Pioniru dosegao je vrtoglavih devet tisuća, dok je na Tašmajdanu bilo još nevjerojatnijih deset tisuća. Možete li vjerovati?”, uzviknuo je Ivan Gavrilović.
