Prije nekoliko godina Mikica, sin pjevačice Nade Topčagić, doživio je značajnu nesreću koja je imala teške posljedice.
Godine 2010. doživio je iskustvo nadomak smrti dok je skijao, pretrpjevši teške ozljede i značajan gubitak krvi, što je rezultiralo time da su ga liječnici morali oživljavati u dva odvojena navrata.
Nakon samo dvadesetak minuta nakon nesreće, našao se ozlijeđen ležati na snijegu, a tek u tom trenutku stigla je spasilačka služba.
Nadi i dalje osjeća duboku bol kad se suoči s ovom temom, a čak i nakon mnogo godina, sjećanja na taj kobni dan još uvijek izazivaju jezu.
Oh, kako se mučim pronaći riječi kojima bih opisao nezamislivo iskustvo kroz koje sam prošao. Čak i sada, dok razmišljam o tome, tijelo mi drhti i suze mi naviru na oči. Sama pomisao da sam mogla izgubiti svog dragog Mikicu dovoljna je da me naježe. Strašan je prizor svjedočiti gubitku djeteta i osjećati se potpuno nemoćno. Strah koji vas obuzme kada shvatite da je srce vašeg djeteta prestalo kucati, da mu je krv otekla i neizvjesnost hoćete li ga ujutro ponovno vidjeti živog. Ne mogu pojmiti kako sam uspio sačuvati zdrav razum i izdržati mučnu muku.
Možete li vjerovati da bih si bez oklijevanja oduzeo život da mi sin umre od krvarenja? Ne bih gubio ni trenutka, brzo bih donio odluku. Izjedala me ta misao – ako nema Mikice, prestajem postojati i ja. Ipak, sudbina se umiješala i na tome sam Bogu vječno zahvalna – rekla je Nada.
Moj sin, koji sada napreduje i zdrav je, divan je poput lutke, a majka ga obasipa nježnim poljupcima. Dan kada je došao svijesti obilježavamo kao njegov drugi rođendan. Za samo nekoliko mjeseci navršit će se desetljeće od tog čudesnog događaja. Iako je to bilo nevjerojatno teško vrijeme, čvrsto vjerujem u bezgraničnu Božju moć, koji nam je pomogao i blagoslovio Mikičinu prekrasnu djecu, moje voljene unuke, koji imaju najveće mjesto u mom srcu, istaknula je pjevačica.
Život moga sina čudesno je spasio dr. Slavko Ždrale sa svojim cijenjenim kolegama dr. Mirom Stojanovićem i dr. Vjeranom Saratlićem. Svojim nevjerojatnim naporima uspješno su oživjeli Miroslava, ne jednom, već dvaput, nakon što je doživio kliničku smrt. Miroslav je izgubio znatnu količinu krvi, zbog čega mu je srce stalo, ali liječnici su neumorno davali kontinuirane transfuzije kako bi mu obnovili zalihe krvi.
Dr. Ždrale je imao izbor napraviti amputaciju desne noge, ali se odlučio za spajanje živaca, odluka koja se na kraju pokazala uspješnom. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko mi ti liječnici znače; oni su moji heroji, slični Bogu, što su spasili mog sina. Iako o tome radije ne pričam, sjećanje na Jahorinu ostat će mi zauvijek urezano u sjećanje, sve dok udahnem, kako je Nada jednom spomenula.
Pjevačica je od tog trenutka Mariji Šerifović iskazala ogromnu zahvalnost na njenom postupku.
Dokle god postojim, trajat će moja zahvalnost prema Mariji. Bez njezine intervencije sudbina Mikice bila bi neizvjesna. Svoju pomoć pružili su brojni pojedinci, među kojima Marinko Rokvić, Snežana Đurišić i Goca Božinovska. No, Marija Šerifović je bila ta koja je pretjerala s ponudom helikoptera, jer su i policija i vojska odbili pomoći. Razmišljajući o svojoj prošlosti, prisjećam se kako sam pjevao i davao priloge policiji i vojsci, nadajući se uzvratu.
Nada je izrazila zahvalnost Mariji na lijepoj gesti. Mikijevo stanje stagniralo je nekoliko dana, a nemogućnost da osjeti stopalo trajala je nekoliko tjedana. Iskustvo koje je Nada proživjela za to vrijeme bilo je nezamislivo, jer se borila da jede, spava, pa čak i da prepozna samu sebe. U trenutku joj se život pretvorio u živu noćnu moru, otkrila je u iskrenoj ispovijesti.
Za to vrijeme Mikica je sklopila bračne veze i na svijet dočekala dvoje potomaka – kćerkicu Mariju i sina Marka.
Pjevačica je izrazila neizmjeran ponos na Mikicu, koji zapravo nije njen unuk, već izuzetno i prefinjeno dijete. Opisala ga je kao izvanrednog oca, istaknuvši kako se divi njegovim roditeljskim vještinama.
