- Priča Joyce Curtis, majke iz Škotske, duboko je dirljiva i nosi poruku o snazi volje, nade i neizmjerne majčinske ljubavi. Duže od deset godina vjerovala je da je njen sin Nikola preminuo, što je bilo emocionalno iskustvo koje je teško podnosila. Iako je prolazila kroz neizvjesnost, gubitak, pa čak i smrt supruga, sudbina joj je u posljednjem trenutku priredila nevjerojatan obrat koji će zauvijek promijeniti njen život.
Sve je počelo sredinom 2000-ih godina, kada je Nikola, nakon gubitka posla stolare, odlučio napustiti Glasgow i krenuti na putovanje po Europi. Bez ikakvih naznaka o svom sudbini, nestao je iz života svoje porodice, a Joyce nije imala nikakve informacije o njemu. Isprva je vjerovala da je u pitanju samo privremena odluka, ali kada je vrijeme prolazilo, a kontakt nije bio moguć, počela je osjećati duboku zabrinutost.
Njena nesigurnost postajala je sve veća, pa je 2009. godine odlučila poduzeti konkretne korake i prijaviti sina kao nestalu osobu. Obratila se britanskom konzultatu u Parizu, nadajući se da će dobiti ikakvu informaciju o njegovoj sudbini. Nakon što je saznala da je Nikola hospitaliziran u Francuskoj, otišla je sa suprugom u bolnicu u nadi da će pronaći sina i ponovo ga povezati s obitelji. Nažalost, kada su se sreli, ubrzo je došlo do njegovog ponovnog nestanka, ostavljajući Joyce bez tragova. Svi ćemo se složiti da je ovo jako dirljiva priča, te da niko ne bi volio prolaziti kroz ovo.
Godine su prolazile, a bol zbog gubitka sina postajala je još teža. 2022. godine, Joyce je doživjela još jedan veliki gubitak – preminuo je njen suprug, što je dodatno pogoršalo njeno emocionalno stanje. Iako su je proganjali osjećaji tuge i gubitka, Joyce nije prestajala vjerovati da bi jednog dana mogla saznati istinu o svom sinu. Nada je bila jedina stvar koja ju je držala u životu, dok je svaki dan čekala nešto što bi joj moglo donijeti odgovore.
- I onda, 19. prosinca 2022. godine, desilo se nešto što nije mogla ni zamisliti. Telefon je zazvonio, a na drugoj strani bila je medicinska sestra koja je obavijestila Joyce da je njen sin Nikola živ. Poziv nije stao na tome – uskoro je imala priliku razgovarati s njim i čuti njegov glas nakon više od deset godina. Taj trenutak, prepun emocija, bio je nevjerojatno snažan, a suze su joj navrle na oči. Nije mogla vjerovati da je Nikola preživio i da su se napokon našli nakon tolikog vremena neizvjesnosti.
Nikola je, kako je kasnije objasnio, preživljavao u Francuskoj i Španjolskoj, gdje je bio na ulicama, bez stalnog mjesta boravka. Godinama nije imao mogućnost da kontaktira svoju obitelj zbog teških životnih okolnosti. Unatoč tome, jednom je, uz pomoć bolnice, ponovo došao u kontakt sa svojom majkom, ali je ubrzo nestao, ostavljajući je ponovo u potpunoj neizvjesnosti.
Joyce nije odustajala. Svi su pokušaji, kroz dugotrajan period, bili bezuspješni, no nije prestajala vjerovati da će jednog dana uspjeti ponovno povezati obitelj. Odlučila je ponovno putovati u Francusku kako bi osigurala njegov siguran povratak, a njen trud i volja na kraju su urodili plodom.
Kroz nevjerojatan put pun patnje, nade i straha, Joyce je naučila da ljubav majke nikada ne prestaje, i da je obiteljska povezanost snažnija od svega. Priča o Joyce i Nikoli Curtis podsjeća nas na to koliko su dugotrajni gubitak i neizvjesnost teški, ali također pokazuje nevjerojatnu snagu volje, odlučnosti i nade. Unatoč godinama patnje, obitelj se napokon ponovo ujedinila, a Joyce je, uz suze radosnice, konačno mogla osjetiti mir u srcu.
Ova priča je podsjetnik da nikada ne treba odustati od onih koje volimo, čak ni u najtežim trenucima. Sudbina može donijeti iznenadna iznenađenja, a ljubav, iako nevidljiva, ostaje snažna čak i kroz najdublje neizvjesnosti.
